Nekoliko mjeseci nakon stupanja na snagu Uredaba br. 1103/2016 i 1104/2016 o imovinskim režimima međunarodnih parova, Sud EU-a je donio presudu u predmetu Weil (C-361/18). Predmet se odnosi na međunarodnu nadležnost za imovinske odnose neregistriranog para. Budući da Uredbe br. 1103/2016 i 1104/2016 sadrže pravila o međunarodnoj nadležnosti, mjerodavnom pravu i priznavanju i ovrsi presuda o imovinskim odnosima koji proizlaze iz braka ili registriranog partnerstva, Weil nije pokriven njihovim poljem primjene. Ovom je presudom Sud EU-a pojasnio može li se nedostatak unificiranih pravila međunarodnoga privatnog prava za de facto zajednice kompenzirati primjenom režima Bruxelles I na utvrđivanje međunarodne nadležnosti za imovinske odnose neregistriranih parova.

Stranke u predmetu su gđa. Weil i g. Gulácsi, neregistrirani partneri čija je veza trajala od 2002. do 2006. godine. Usvojivši tužbeni zahtjev gđe. Weil, Općinski sud u Szekszárdu u Mađarskoj naložio je g. Gulácsiju  plaćanje iznosa od otprilike 2.060 EUR gospođi Weil na temelju njihovih imovinskih odnosa. Nakon neuspjelog pokušaja ovrhe te presude u Mađarskoj, gđa. Weil je 22. studenoga 2017. podnijela zahtjev pred Okružnim sudom u Szekszárdu za izdavanje potvrde iz čl. 53. Uredbe br. 1215/2012 (Uredba Bruxelles I bis), s ciljem ovrhe te presude u Engleskoj. Tijekom tog postupka, mađarski je sud zatražio pojašnjenje od Suda EU-a potpada li navedeni predmet pod materijalno polje primjene Uredbe Bruxelles I bis.

Kako bi određeni slučaj ušao u polje primjene Uredbe Bruxelles I bis, moraju se ispuniti zahtjevi za sva četiri aspekta polja primjene Uredbe Bruxelles I bis, naime, materijalno, personalno, teritorijalno i vremensko. Sud EU-a utvrdio je da prema čl. 66. Uredbe Bruxelles I bis (br. 1215/2012), predmet ne ulazi u polje primjene ratione temporis Uredbe Bruxelles I bis, budući da je postupak u kojem je presuda donesena pokrenut prije 10. siječnja 2015. godine. Stoga nije bilo potrebno analizirati je li predmet unutar materijalnog polja primjene Uredbe Bruxelles I bis. Sud EU-a je potom analizirao je li ovaj predmet u materijalnom polju primjene instrumenta koji je prethodio Uredbi Bruxelles I bis, a to je Uredba Bruxelles I (br. 44/2001), jer je ona bila na snazi ​​u vrijeme pokretanja postupka u Mađarskoj. Sukladno čl. 1. st. 2. t. (a) Uredbe Bruxelles I, imovinska prava koja proizlaze iz bračnih odnosa isključena su iz polja primjene te Uredbe. Donošenjem Uredbe Bruxelles I bis navedeno se isključenje proširilo i na odnos koji prema mjerodavnom pravu ima usporediv učinak s brakom (čl. 1. st. 2. t. (a)). U svjetlu ovih izmjena, Sud EU-a je zaključio da sporni predmet ulazi u polje primjene Uredbe Bruxelles I. U suprotnom, proširenje isključenja iz Uredbe Bruxelles I bis bilo bi lišeno smisla.

Da je predmet Weil bio pokriven vremenskim poljem primjene Uredbe Bruxelles I bis, zaključak o tomu je li obuhvaćen materijalnim poljem bi možda bio drugačiji. Odredba relevantna za određivanje polja primjene ratione materiae bila bi čl. 1. st. 2. t. (a) Uredbe Bruxelles I bis. Ona iz svog polja primjene isključuje imovinu koja proizlazi iz odnosa koji ima, prema mjerodavnom pravu, usporedive učinke s brakom. Stoga bi nacionalni sud, kao prvi korak, morao utvrditi pravo mjerodavno za imovinske odnose neregistriranog partnerstva. Za razliku od pravila o mjerodavnom pravu za bračnoimovinske režime i imovinske posljedice registriranih partnerstava, pravila o mjerodavnom pravu za imovinske odnose de facto zajednica nisu unificirana na razini EU-a. Posljedica toga je da sud svake države članice primjenjuje svoja nacionalna kolizijska pravila. Konačno, sud bi trebao procijeniti proizvode li neregistrirana partnerstva, prema odredbama mjerodavnog nacionalnog prava, učinke usporedive s brakom.

Nepostojanje autonomnog koncepta odnosa koji, u imovinskopravnom smislu, ima usporedive učinke s brakom u Uredbi Bruxelles I bis stvara pravnu nesigurnost za neregistrirana partnerstva. Međutim, uzimajući u obzir različitost pravila koja postoje u državama članicama EU-a o imovinskim režimima raznih obiteljskih formacija (vidi Family Property and Succession in EU Member States, nacionalna izvješća), razumljivo je zašto se u ovom trenutku europski zakonodavac opredijelio za kvalifikaciju prema mjerodavnom pravu umjesto autonomne.

/ Danijela Vrbljanac

2 travnja 2020