Opis
Prema Studiji provedenoj na zahtjev Europske komisije, već 2002. godine više od 5 milijuna državljana EU-a živjelo u državi članici različitoj od države članice njihovoga državljanstva, a približno 2,5 milijuna nekretnina je bilo u vlasništvu supružnika u državama članicama različitim od onih u kojima su supružnici imali boravište (Zelena knjiga, COM (2006) 400 konačno). Podaci koje je 2016. godine prikupio Eurostat pokazuju da je, među članovima nešto više od petine kućanstava EU-a u 2014. godini, bio barem jedan useljenik (Prva i druga generacija useljenika – statistički podaci o kućanstvima). Nadalje, u 2017. godini priopćeno je da je ukupno 4,7 milijuna ljudi iselilo u jednu od 28 država članica EU-a u 2015. godini (2,4 milijuna iz države nečlanice EU-a), dok je najmanje 2,8 milijuna iseljenika napustilo državu članicu EU-a (Statistički podaci o migracijama i migrantnom stanovništvu). Očigledno je da postoji veliki broj transnacionalnih obitelji u EU-u, a postoji i velik broj njihovih oblika. S obzirom na državljanstvo njihovih članova, obitelji mogu biti intra-EU, ekstra-EU ili miješane EU. Također se razlikuju s obzirom na strukturu (tradicionalna, nuklearna, proširena, samohrana, bez djece ili samačka), formalno pravno priznanje (bračna, registrirana, ili de facto zajednica) ili seksualno opredjeljenje (heteroseksualna ili homoseksualna) i velik broj tih razlika proizlazi iz vrijednosti te kulturnih i socijalnih pravila u državama iz kojih članovi potječu.
Upravo uslijed tih razlika, sve transnacionalne obitelji nailaze na iste probleme prilikom suočavanja s pravnim pitanjima njihove svakodnevice. Imajući u vidu takav društveni razvoj, Uredba (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju, a nedavno i Uredba Vijeća (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima te Uredba Vijeća (EU) 2016/1104 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima imovinskih posljedica registriranih partnerstava dodane su na popis izvora europskoga zakonodavstva iz međunarodnoga privatnog prava. Treći propis koji se odnosi na imovinska pitaja u obitelji je Uredba (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju.